Amarant

amar

Amarant ima izuzetnu hranjivu vrijednost zbog visokog udjela bjelančevina, ugljikohidrata, vitamina B1 i E te minerala. Za razliku od većine žitarica ne sadrži gluten.

Amarant ili štir jedna je od najslabije poznatih, a opet nevjerojatno zdravih namirnica. Sadrži tri puta više vlakana i pet puta više željeza od pšenice, a bogatiji je bjelančevinama od mlijeka.

Ova žitarica je porijeklom je iz toplijih krajeva Azije, Srednje i Južne Amerike. Postoji oko šezdesetak vrsta amaranta, od kojih se mnoge uzgajaju kao žitarice ili ornamentalne biljke. Kod nas je najpoznatiji crveni amarant koji može narasti i do 3 metra visine te ima i do 90 centimetara dugačke grozdove na kojima zna biti i do 50.000 sjemenki.

Amarant se upotrebljavao u drevnoj Grčkoj te je smatran svetom biljkom. Vjerovalo se da ima posebna ljekovita svojstva, a kao simbol besmrtnosti upotrebljavan je za ukrašavanje slika bogova i grobnica. Međutim, tokom daljnje istorije ljudi su prestali cijeniti njegove osobine i polako je pao u zaborav.

Pored graha i kukuruza, amarant se smatra jednom od najstarijih kultiviranih biljaka koju su upotrebljavali i stari narodi Srednje i Južne Amerike – Inke i Asteci, za pripremanje obrednih napitaka i hrane. Za mnoge indijanske narode amarant je bio sveta biljka, a osim nadprirodnih pripisivali su mu i ljekovite moći. U 15. vijeku španski osvajači su pokušali iskorijeniti amarant, jer su se bojali da neće moći pokoriti narode kojima je ova žitarica služila ne samo za hranu, već i za ceremonijalne svečanosti i kultne obrede. Iako su mnoga polja bila uništena, a njegov uzgoj zabranjen pod prijetnjom smrću, uzgoj amaranta je nastavljen na skrivenim i teško dostupnim visoravnima Hondurasa, Perua i Bolivije. Budući da je otporan na visoke i niske temperature, uzgajao se i na područjima na kojima inače ništa ne raste. Tek u drugoj polovici 18. vijeka  ponovo je donesen u Evropu, i to kao ukrasna biljka zbog svojih lijepih crvenih grozdova. Njegov kultivisani uzgoj oživio je ponovno tek sedamdesetih godina 20. vijeka u Meksiku. Zbog svoje hranjive vrijednosti – visokog udjela bjelančevina, ugljikohidrata, vitamina B1 i E te minerala, uz jednostavnost pri pripremi jela, amarant je danas u Meksiku moguće nabaviti na svakom uglu – pomiješan s medom, čokoladom ili rižom. Sjemenke su vrlo zasitne, a mogu se koristiti kao začin, kuhane ili pržene, pri čemu ‘popucaju’ u sićušne kokice. Od kuhanih ili prženih sjemenki mogu se pripremati ukusna slana ili slatka jela.

Lišće amaranta također je ukusno i bogato vitaminima A, B6, C, folnom kiselinom te mineralima – željezom, kalcijem, magnezijem, fosforom, cinkom… Listovi amaranta mogu se pripremiti i jesti kao špinat ili kao prilog uz neko jelo, a kako sami po sebi nemaju puno okusa treba ih dosta začiniti.

Suhe amarantove sjemenke se mogu samljeti u brašno za pripremanje peciva, hljeba, tjestenine, kolača… Za razliku od većine žitarica, amarant ne sadrži gluten. Čak su i naučnici utvrdili da sjemenke amaranta predstavljaju pravi izvor energije te da sadrže puno važnih tvari za prehranu čovjeka.

Jeste li znali…

Da NASA smatra da je amarant visokovrijedna namirnica s hranjivo-fiziološkog stajališta, te ga se daje astronautima.
Da su Indijanci mogli dnevno prevaliti udaljenosti od više od 40 km po planinama zahvaljujući snazi sjemena amaranta.
Da UNICEF i FAO finansiraju istraživanja o uzgoju amaranta jer znaju da je ova biljka najbolja alternativa u borbi protiv gladi.
Da jedan kilogram amaranta sadrži skoro toliko proteina koliko i 15 šolja mlijeka.

U ponudi:

Amaranth 500gr i proizvodi od amaranta.

Vi možete ostaviti komentar, ili link ka svom sajtu.

Komentariši

You must be logged in to post a comment.

Design & development by BL Host